Povijest

Povijest Nogometnog kluba Zadar

(korišteni su podaci iz knjige 100 godina nogometa u zadarskom kraju Drage Marića)

Nogometni klub Zadar osnovan je 26. travnja 1945. godine, a prve četiri godine djelovao je kao nogometna sekcija unutar Fiskulturnog društva Zadar. Inače, nogomet se u Zadru počeo igrati mnogo ranije. Dana 25. siječnja 1895. učenici zadarske gimnazije prvi su puta organizirano igrali nogomet na uređenom, omeđenom igralištu. Prvi klub nositelj kvalitete u duljem razdoblju u Zadru bila je Sociteta Ginnastica Zara, zatim Dalmazia, a nakon okončanja II. svjetskog rata Zadar. U do temelja razorenom gradu, koji je okončanjem razaranja imao svega 8.600 žitelja, o obnovi sportskog života počelo se razmišljati dok je u drugim krajevima Hrvatske još trajao rat. Na pobudu pokojnih Stanka Klarina, Krsta Petanija, Ljube Magaša i Ljudevita Baučića, dana 26. travnja 1945. godine u društvenoj prostoriji iznad bivše kavane „Central“ osnovano je Fiskulturno društvo Zadar s nogometnim, košarkaškim i atletskim odjelom. Stoga se taj datum smatra rođenjem današnjeg NK Zadra. Prvi predsjednik FD Zadar (time i nogometnog odjela) bio je Stanko Klarin, a stručni tajnik Nikola Košta.

 

Prvi uspjesi

 

Prvu utakmicu Zadar je odigrao već četiri dana nakon osnivanja, na gostovanju kod Šibenika poražen je s 0:5. Međutim, već sljedeće godine Zadrani su se okitili prvim naslovom i to onim prvaka Dalmacije, pobijedivši u završnici upravo Šibenik te metkovačku Naronu. Prvenstvo Hrvatske u sezoni 1947./48. igralo se kup sustavom, a bilo je podijeljeno u šest područnih grupa. Zadar je u svojoj grupi osvojio prvo mjesto, da bi potom u razigravanju svladao Pulu i plasirao se među osam najboljih klubova HNL-a. Sljedeće sezone u HNL-u je igralo 10 klubova, a Zadar je igrao zadovoljavajuće, zauzeo osmo mjesto i ostao u ligi. Dana 5. siječnja 1949. Zadar je odigrao i prvu međunarodnu utakmicu. Pred 2500 gledatelja na Stanovima protiv bečkog Slovana završilo je 3:3. Dana 9. veljače 1949 godine Zadar je, je pod predsjednikovanjem Šime Srzentića, prestao biti odjel FD Zadar i nastavio funkcionirati kao klub.

 

Godite 1951. Zadar je osvojio Kup Dalmacije i to svladavši drugu momčad Hajduka nakon produžetka. Pred 2000 gledatelja na Stanovima, Zadrani su rijetko viđenom borbenom i kvalitetnom igrom s 3-0 dostigli zaostatak iz prve utakmice u Splitu (4-1) i potom slavili u dodatnom vremenu. Godine 1954. Zadar se po drugi put u povijesti okitio naslovom prvaka Dalmacije i to u sastavu: Košuta (Maržić), Zdrilić, Popović, Starčević, Vladić, D. Gojanović, Gregov, Š. Dukić, M. Kotlar, A. Gojanović, Terzić, Karan, Ljubičić, Mirković, Lupini. Iste godine došlo je do ujedinjenja Zadra, Arbanasa i Bagata u novi klub koji je nazvan Sloga, a njen prvi predsjednik bio je Branko Periša, kasnije poznati košarkaški djelatnik. U proljeće 1958. Zadar je vratio staro ime i Sloga je prestala postojati. Pred početak sezone 1959./60., Zadar su napustili nosioci igre Tomislav Bašić, koji je potpisao za Rijeku te Josip Skoblar, koji je otišao u Beograd. Tamo je postao najbolji igrač Jugoslavije, a vrhunac blistave karijere ostvario je kao igrač Olimpique Marseillea, kada se 1971. godine okitio naslovom najboljeg strijelca Europe, postigavši 44 zgoditka u sezoni, za što je nagrađen Zlatnom kopačkom.

 

Ulazak u Drugu ligu

 

Za napredak kvalitete zadarskog nogometa presudno je bilo sjedinjenje klubova Tekstilac i Zadar u TK NK Zadar 14. srpnja 1964. Prvi predsjednik bio je Šime Srzentić a prvi trener legendarni Hajdukov vratar Luka Kaliterna. Godine 1965. Zadar je prvi put ušao u Drugu ligu. Nadmoćno je osvojio prvo mjesto u Dalmatinskoj ligi i u dvije izlučne utakmice riječkim Orijentom izišao kao pobjednik. U prvoj su Zadrani, pred 3000 navijača, slavili s 3:0, što su u uzvratu (poraz 1:0) uspjeli sačuvati. Tjedan dana kasnije Zadar je osvojio amatersko prvenstvo Hrvatske, pobjedom protiv prvaka sjeverne Hrvatske Segeste. Taj do tada najveći uspjeh u povijesti zadarskog nogometa postigli su: Đorđe Vuković, Ante Gajić, Josip Kršlović, Slavko Šegota, Gvido Mičić, Adem Krupić, Lenko Klarin, Silvio Antišin, Živko Matulić, Ive Marinović, Maks Dundov, Ante Martinov, Ljubomir Gnjatović, Zdravko Đaković, Vice Mazija, Ilija Aćimović, Ernest Karlović i drugi. Sljedeće sezone došlo je do promjena unutar momčadi i Zadar nije uspio sačuvati drugoligaški status. U ljeto 1968., izmjenom sustava natjecanja, druga liga podijelila se na četiri skupine (ustvari međurepubličke lige) i Zadar je dobio pravo igrati u zapadnoj skupini. No, godinu kasnije ispao je iz lige, a za ostanak mu je nedostajao svega jedan bod. Izgledalo je da će Zadar ipak ostati u ligi, jer je donesena odluka o njenome proširenju na 18 klubova, no nakon što je odigrao tri utakmice, odluka je promijenjena i Zadar je morao natrag u Dalmatinsku ligu. Tamo je završio na drugom mjestu i izborio pravo na kvalifikacije za Drugu ligu, ali je ovaj put bolji bio Radnik iz Velike Gorice.

 

Turbulentne sedamdesete

 

U sezonama 1971./72. i 1972./73. Zadar je osvojio Dalmatinsku ligu, ali mu se na putu do druge lige ispriječio Rovinj. 1973. godine osnovana je jedinstvena hrvatska liga, u kojoj je Zadar zauzeo treće mjesto, sa samo dva boda iza prvaka Varteksa. U sezoni 1976./77. Zadar je ponovno došao do kvalifikacija za Drugu ligu, ali ovaj put ispriječio se prvak sjeverne lige BSK iz Slavonskog Broda. Brođani su na svom terenu slavili s 4:0, a Zadrani pred 6000 gledatelja na Stanovima s nedovoljnih 2:0. U sezoni 1977./78. Zadar nije uspio biti među prvih osam u skupini HNL, te nije ušao u ponovno objedinjenu HNL, ali se sljedeće sezone prošetao Dalmatinskom ligom i vratio u jedinstvenu HNL.

 

Tih godina imao je Zadar i velikih financijskih problema i bio je praktički pred gašenjem. Ipak, kada je već izgledalo da će se klub, pritisnut dugovima od preko milijardu ondašnjih dinara, morati rastrojiti, 3. veljače 1983. održana je osnivačka skupština i klub je utemeljen na novim osnovicama. Na njegovo čelo došao je 35-godišnji dipl. ekonomist Vjekoslav Braco Šuljić, a upravu su također činili mladi i poduzetni gospodarstvenici. Na rezultatskom planu klub je daleko zaostao i oni ga nisu mogli spasiti od ispadanja iz HNL, ali su postigli pobjedu koja je Zadru život značila. Oslobodili su se zaostalih novčanih dugova, nastalih od Mediteranskih igara 1979. i prvi put uspjeli osigurati podršku društveno-političkih tijela grada. U sezoni 1983./84. Zadar je osvojio drugo mjesto u Dalmatinskoj ligi iza Splita, te je osvojio Kup Dalmacije. Postao je potom pobjednik Kupa za Hrvatsku, pobjedom nad Orijentom, te je u Stanovima, u sklopu 1/16 finala Kupa Maršala Tita, dočekao titogradsku Budućnost, koja je ipak bila prejaka i slavila je s 4:0.

 

Povijesna 1985.

 

Posebno je upečatljiva bila sezona 1984./85. Zadar je opet ponovno postao prvak HNL – Jug, te je osvojio dodatnu kvalifikacijsku skupinu pa je u dvije utakmice s pobjednikom druge skupine Zagrebom odlučivao tko će u drugu ligu. Na prvu utakmicu u Zagreb Zadar je morao bez prvoga vratara Lazovića, no odlično ga je zamijenio Božo Surać. Iako je vinkovački sudac bio besramno na strani Zagreba, Zadrani se nisu dali. Najprije je potpuno bezrazložno isključen strijelac vodećeg pogotka Davor Todorić pa je izmišljen jedanaesterac, kojega je kod 2:1 za Zagreb Surać obranio, da bi Kazimir Vulić, iako je Zadar imao 10 igrača, poravnao na 2:2. U uzvratu na Stanovima nezapamćeno zanimanje. Čak 12.000 gledatelja htjelo je podržati Zadar u nastojanju ostvarenja 19-godišnjeg sna – ponovnog ulaska u Drugu ligu. Utakmica je bila infarktna. Poveo je Zadar zgoditkom Kvartuča u 42. minuti, a izjednačio je Kurbaša u 84. Pristupilo se izvođenju jedanaesteraca. Kod rezultata 7:7 Pavković je pogodio vratnicu, a Neven Gagić, kroz noge vrataru Zagreba Ševi, odveo Zadar u drugu ligu. Nakon utakmice uslijedilo je neviđeno slavlje. Nogometni Zadar nikada ranije to nije doživio. Taj datum vrijedi zapamtiti, 30. lipnja 1985. Uz igrače koji su odigrali završnu utakmicu (Lazović, Mario Ćutuk, Gagić, Ćoso, Vlado Čutuk, Stegnjajić, Vulić, Kvartuč, Bašić, Kalapač, Zrilić, Marušić, Rakić), za ostvarenje ovog povijesnog uspjeha također su vrlo zaslužni: predsjednik Vjekoslav Šuljić, tajnik Ante Jurjević, treneri Gnjidić, Pinčić i Vidov, te igrači: Božidar Surać, Ante Serdareviće, Mladen Vrsaljko, Vinko Bukvić, Davor Todorić i Miodrag Paunović. Sezona još nije bila gotova. Zadar je, kao amaterski prvak Hrvatske, morao dalje igrati za prvaka Jugoslavije, ali motiva više nije bilo. Iako je turnir igran u Zadru, izgubio je od prvaka Slovenije Kopra.

 

Pad pa povratak

 

U Drugoj ligi Zadar se zadržao samo jednu sezonu, jer je završio na pretposljednjem mjestu i ispao u niži rang. U HNL – Jug Zadar je izborio drugo mjesto i u kvalifikacijama za Drugu ligu ponovno se namjerio na Zagreb. Protivnik je ovaj put bio kvalitetniji i spremniji, te je već u prvoj utakmici u Zadru, pred 10.000 navijača, slavio s 0:1. U uzvratu je bilo 2:1 za Zagreb. Od sezone 1987./88. opet je ustaljena jedinstvena HNL, a Zadar je zauzeo deseto mjesto. Od jeseni 1988. krenula je Međurepublička liga, a prve sezone Zadar se nije dobro snašao te je zauzeo 14. mjesto od 18 klubova. Sljedeće sezone momčad je pojačana te je zauzela drugo mjesto, iza Zagreba, dokazavši da se stvara sastav sposoban i za veće uspjehe. Za sezonu 1990./91. klub se dobro pripremio u svakom pogledu. Novi sastav Zadra u MRL – Zapad krenuo je silovito i mljeo je sve pred sobom. Suparnike je na Stanovima pobjeđivao i s pet-šest zgoditaka razlike. Igrao je igru koja je punila stadione, a Stanovi su postali pretijesni. Prvi čovjek kluba i direktor Zadarkomerca Ante Jurjević odlučio se na izgradnju nove istočne tribine sa sportsko-poslovnim prostorima. Kolo prije kraja prvenstva Zadar je Jugokeramici pobjegao dva boda i osigurao naslov prvaka, te nakon šest godina stekao pravo nastupa u drugoj ligi. Sastav Zadra: J. Vulić, Galac, Uvodić, Vrsaljko, Ševo, Šorgić, Zrilić, Šimunić, Soldo, Papić, Rakić, Gagić, Čačić, Hrnjić, Šestan, Dervišević, Maretić, Ljubičić, Desnica. Trener Ante Čačić. Pomoćni treneri: Miodrag Paunović i Jakov Pinčić.

 

Početak rata

 

Prvo prvenstvo suverene demokratske Hrvatske trebalo je krenuti 14. rujna 1991. sa Zadrom kao prvoligašem. No, srpski ekstremisti okupirali su neke dijelove Hrvatske i umjesto na nogometna igrališta, sportaši su krenuli u rat za obranu domovine. U dane 4., 5. i 6. listopada 1991. godine četnici su izvršili žestok topnički napad na Zadar, potpomognut raketiranjem i bombardiranjem zrakoplovima. Zadar je tučen s kopna, iz zraka i posebice iz vojarni. Grad je ostao bez vode i struje, ali otpor je bio čvrst, a u njemu su prednjačili sportaši. U bombardiranju, pored drugih sportskih površina, teško je bilo oštećeno i igralište na Stanovima i nogometaši Zadra su svoj prvi radni trening 12. listopada 1991. godine održali otklanjanjem šteta i zatrpavanjem rupa na travnjaku. Do podne su radili, popodne, kada se zbog napada moglo, trenirali, a noću čuvali grad od napada neprijatelja.

 

Ratovalo se, a usput „za dišpet“ i zaigralo. O redovitom natjecanju u to doba nije moglo biti riječi i tek koncem studenoga 1991. godine Hrvatski nogometni savez je na nenapadnutom dijelu Hrvatske u Čakovcu i Varaždinu organizirao revijalno turnirsko prvenstvo pod nazivom Slobodna Hrvatska. NK Zadar je svoju prvu službenu utakmicu u novoj hrvatskoj državi odigrao 23. studenog 1991. na igralištu Mladosti u Čakovcu. Tako je Zadar od svih klubova iz Dalmacije prvi nastupio u službenom natjecanju nove hrvatske države. Igrao je odlično, a pod vodstvom trenera Krešimira Vidova nastupili su: Fahrudin Šehić, Mladen Rakić, Božo Čačić, Stipe Balajić, Damir Maretić, Mladen Vrsaljko, Damir Čačić, Zijad Repak, Ivo Roglić, Dragan Buterin, Željko Bakarić, Krešimir Sunara, Damir Desnica, Mate Šestan, Branko Žibert, Marin Galac, Alen Glavić, Marko Pinčić i Krunoslav Zanki. U veljači 1992.  Zadar je pozvan na gostovanje u Ameriku kod naših iseljenika i prvi je klub iz hrvatske države koji je tamo gostovao. U New Yorku su Zadrani dočekani s hrvatskim zastavama te su odigrali nekoliko utakmica.

 

Prvo prvenstvo Hrvatske

 

Došao je veliki dan početka prvoga službenog ligaškog prvenstva države Hrvatske. Bilo je to 1. ožujka 1992. godine. Zadar je u prvom kolu trebao gostovati u Dubrovniku, no i on je bio zahvaćen ratom pa je utakmica odgođena i igrana je 3. ožujka u Metkoviću, gdje su izgnani dubrovački nogometaši bili domaćini. Zadar je pogocima Mate Šestana i Željka Bakarića pobijedio s 2:0. U toj povijesnoj utakmici igrali su: Fahrudin Šehić, Mladen Rakić, Enver Kapra, Stipe Balajić, Ivan Erceg, Mladen Vrsaljko, Branko Žibert, Dragan Buterin, Mate Šestan, Marin Galac, Željko Bakarić i Ivo Roglić. Drugu utakmicu Zadar je igrao s jakim Varteksom i pobijedio s 2:1. Zbog napada na grad nije se moglo igrati na Stanovima pa je Zadar bio domaćin na Poljudu. Trener Zadra Krešimir Vidov bio je u pravu kada je kazao da je to najdraža i najveća pobjeda, jer su igrači cijelu noć prije utakmice proveli u podrumima zbog četničkog granatiranja grada, da bi ujutro otputovali u Split i pobijedili. Tu sezonu Zadar je završio na 10. mjestu, da bi u sljedećoj bio 12. Tada je ostvario i najbolji plasman u Hrvatskom nogometnom kupu, došavši do polufinala, gdje je poražen od Hajduka. Do polufinala je došao i u sezoni 1995./96., kada mu se na putu do finala ispriječila zagrebačka Croatija. Nakon toga više nije prolazio dalje od četvrtfinala, ali će zauvijek ostati zapisana utakmica osmine finala 30. listopada 2012., kada je Zadar na Maksimiru, nakon produžetka, svladao Dinamo s 2:3. I to nakon što je do 83. minute gubio 2:0. U junaka se tada pretvorio Stipe Perica sa dva zgoditka u tri minute, da bi povijesnu pobjedu u 98. minuti donio Josip Ivančić.

 

Prvoligaška konstanta

 

Od 1992. Zadar je u kontinuitetu bio prvoligaš osam sezona, s tim da je u sezoni 1995./96. igrao Prvu B ligu. Najbolji plasman u tom razdoblju bilo je šesto mjesto ostvareno 1998. godine pod imenom Zadarkomerc. Tako se klub zvao od 1996. do 1999., kada je završio na 11. mjestu i prvi put ispao u Drugu HNL. U najviši razred hrvatskog nogometa Zadar se vratio 2001. godine, nakon što je u Drugoj HNL zauzeo četvrto mjesto. Uslijedile su četiri uzastopne prvoligaške sezone, a 2004. klub je ponovio najbolji plasman, šesto mjesto. Međutim, godinu dana kasnije završio je na 12. mjestu i ponovno ispao u Drugu HNL. Tamo je proveo sljedeće dvije sezone, da bi se 2007. ponovno vratio u Prvu HNL. Nakon što su zauzeli drugo mjesto, iza zaprešićkog Intera, Zadrani su dodatnim kvalifikacijama bili bolji od Pule. U prvoj utakmici, pred 7000 gledatelja na Stanovima, bilo je 3:0 za Zadar (Terkeš, Župan, Barnjak), a u uzvratu u Puli, gdje je došlo i dvjestotinjak navijača Zadra, 2:3 (Terkeš 2, Surać). Momčad koju je vodio Dalibor Zebić nastupila je u sastavu: Danijel Subašić, Josip Modrić, Naum Batkoski, Ante Rožić, Josip Bilaver, Goran Burčul, Dragan Župan, Marin Tomasov, Jakov Surać, Jasmin Mujdža, Danijel Tadić, Leonardo Barnjak, Ante Mitrović, Želimir Terkeš, Dominik Sikirić. (dodati one koji nisu igrali kvalifikacije)

 

Odlazak Hrvoja

 

Godina 2008. bila je najtužnija u zadarskoj nogometnoj povijesti. Od posljedica udarca glavom u betonski zid na istočnoj tribini Stanova, na utakmici 26. kola Prve HNL Zadar – Cibalia, 3. travnja u 25. godini preminuo je Hrvoje Ćustić. Hrvoje je bio dijete NK Zadra, prošao je sve selekcije u klubu, kao i u mladim hrvatskim reprezentacijama. Dvije godine igrao je i za NK Zagreb, kratko i za Međimurje, da bi se 2007. vratio na Stanove. Trebao je to biti novi početak za njega i matični klub, ali tragičan događaj zauvijek je promijenio zadarsku i hrvatsku nogometnu priču. Zadar je tu sezonu završio na devetom mjestu, a Želimir Terkeš je sa 21 zgoditkom bio najbolji strijelac lige, kao prvi igrač Zadra kojemu je to uspjelo. Godine 2011. Ivan Santini izabran je, glasovima kapetana svih momčadi, za najboljeg igrača Prve HNL. Nakon osam uzastopnih prvoligaških sezona, Zadar je 2015. ponovno ispao u Drugu HNL, a već sljedeće sezone, uslijed najvećih financijskih problema u novijoj povijesti, prvi put i u 3. HNL Jug. Međutim, novo vodstvo kluba u drugom dijelu 2016. godine konsolidiralo je situaciju i započelo projekt, kojemu je cilj napredak Nogometnog kluba Zadrar u svim segmentima i povratak u vrh hrvatskog nogometa.